Institut za Kardiovaskularne bolesti KCS
Srpska škola kardiovaskularne medicine

Početna strana
Istorijat
Kardiologija
Kardiohirurgija
Vaskularna hirurgija
Pacemaker centar
CV Anestezija
Nauka i istraživanje
Strategije razvoja
Linkovi
Statistika

 Događaji

SASTANAK HIRURŠKE SEKCIJE SLD POSVEĆEN JUBILEJIMA: "60 godina II hirurške klinike" "100 godina rođenja Prof. Dr. V. K. Stojanovića" Beograd, 22. decembar 2006. Kongresni centar "Sava".
detaljnije>>

 Aktuelnosti

1004 operacija na srcu u 2006.

Klinika za Kardiohirurgiju nastavlja da obara rekorde efikasnosti u radu ...
detaljnije>>


 Info

VAŽNO!!!

Od 01. januara 2007. godine, IKVB-KCS ponovo počinje sa elektivnim i urgentnim operativnim programom.

 
Istorijat

Matična zgrada Instituta je izgradjena 1898. godine i tada je bila predvidjena za porodilište.

Razvoj srpske medicine i hirurgije, a time i značajnog dela Instituta za Kardiovaskularne bolesti, neraskidivo je vezan za ime Prof. Dr Vojislava Stojanovića.

Reorganizacijom hirurških klinika Medicinskog fakulteta u periodu neposredno posle drugog svetskog rata, 1946. godine, osniva se II hiurška klinika Medicinskog fakulteta, koja nastavlja tradicije IV hirurške klinike za ratnu hirurgiju. Klinikom je, od osnivanja, rukovodio Prof. Dr Vojislav Stojanović.

Sve do 1985. godine, u II hirurškoj klinici su ravnopravno razvijane kardiovaskularna, abdominalna, endokrina, plastična i urgentna hirurgija. U svim ovim oblastima radili su izuzetni stručnjaci, koji su u domaću hiruršku praksu uveli brojne novine.

Kardiovaskularne hirurške procedure su veoma često uvodjene samo nekoliko godina posle njihove svetske premijere. Prva kardiohirurška operacija u II hirurškoj klinici (perikardektomija) izvedena je 1946. godine. John Gibbon je 1953. godine izvrsio prvu korekciju urodjene srčane mane (ASD) u uslovima ekstrakorporalne cirkulacije, a samo 7 godina nakon njega, istu intervenciju je u II hirurškoj klinici uradio i Prof. Dr V. Stojanović.

Prof. Dr Borisav Vujadinović je implantirao prvu vestačku valvulu 1974. godine, a prvi aorto-koronarni bypass je uradio 1975. godine. (Ovo je bila prva operacija te vrste u Srbiji). Osam godina posle Kunlina (1948.) urađena je femoro-poplitealna rekonstrukcija (Prof Dr Vujadinović, 1956.), a Prof. Dr Dragoš Nedeljković je 15 godina posle Dubosta (1951.) i Oudota (1952.) uradio resekciju aneurizme abdominalne aorte (1965.), odnosno aorto-bifemoralni bypass zbog aorto ilijačne okluzivne bolesti (1966). Prvi pacemaker je ugradjen 1967. godine. Nakon toga, u okviru II hirurške klinike formiran je Pacemaker centar, koji prati savremena zbivanja u ovoj oblasti i uvodi nove tehnologije u lečenju poremećaja srčanog ritma i predstavlja Nacionalni referentni centar. Prvi defibrilator je implantirao

Akad. Prof. Dr Milan Djordjević, 1986. godine. Od ovih pionirskih dana, pa na dalje, nije protekla godina, a da u praksu nije uvedena neka nova metoda, tehnika ili modifikacija u hirurškom lečenju kardiovaskularnih bolesti.

Klinika je istovremeno bila i svojevrsna škola u kojoj su svoja stručna i naučna zvanja stekli brojni hirurzi. Mnogi od njih su danas vodeći stručnjaci u sredinama u kojima rade. Kardiološka služba Instituta za kardiovaskularne bolesti KCS je naslednica čuvenih kardioloških škola bivše Interne A i Interne B klinike. U njoj rade ljudi koji su kardiologiju učili uz velikane naše medicine, profesore Bože Djordjevića, Jovana Slavkovića, Vojislava Arnovljevića, Stanoja Stefanovića, i druge, ali i na čuvenim svetskim univerzitetima kao što su Univerziteti u Milvokiju, Hjustonu, Klivlednu, Roterdamu, Milanu, Marburgu, Oslu, Atini.

U istoriji srpske Kardiologije, Klinika za Kardiologiju Instituta za Kardiovaskularne bolesti zauzima najznačajnije mesto od svih kardioloških ustanova. Na njoj su radili i lekari kao što su bili Prof. Dr Srećko Nedeljković, Prof. Dr Vladan Josipović, Prof. Dr Ljubica Božinović, Prof. Dr Natalija Simin, Prof dr Dejan Bošković i drugi. U njoj su po prvi put, na prostorima sadašnje SRJ uradjene: kateterizacija srca (1947.), endomiokardna biopsija (1984.), direkciona i rotaciona koronarna aterektomija (1990.), kvantitativna koronarna angiografija (1991.), ugradnja perifernih i koronarnih stentova (1991.), intrakoronarni ultrazvuk (1992.), visokofrekventna ablacija aberantnih puteva (1994.), fleksibina perikardioskopija (1997.), perkutana balon perikardiotomija (1999.). Bez velikog zaostatka u odnosu na svet urađena je i perkutana transluminalna angioplastika koronarnih arterija (PTCA). Od neinvazivnih dijagnostičkih metoda Klinika za kardiologiju je prva koja je u zemlji počela da radi stres-ehokardiografiju (1986.), dobutaminski stres-eho test (1989.), intraoperativni eho srca (1991.), transezofagusni eho srca (1991.) i kontrastni ehokardiografski pregled (1991.). U ovoj klinici je prvi put aplikovan trombolitik direktno u koronarnu arteriju bolesniku sa akutnim infarktom miokarda, prvi put je urađena direktna PTCA u akutnom infarktu miokarda, zatim trombolitička terapija kod tromboze veštačkih srčanih zalistaka, i uvedena intravenska primenu beta blokatora u akutnom infarktu miokarda.

Institut je danas, organizovan u savremenu funkcionalnu celinu, pre svega kadrovski, a tek zatim i tehnički osposobljenu za rešavanje najsloženijih dijagnostičkih i terapijskih problema u domenu kardiovaskularne patologije.

 
Copyright © 2006 Institut za Kardiovaskularne bolesti KCS. All rights reserved.